Guestbook

287 comments on “Guestbook”

  1. Mama Antworten

    Evo cetvrta godina odlazi,a zivot koji prolazi sjecanje i bol na tebe nikada izbrisati nece. Sjaj svjeca i molitve nase neka te u vjecnosti prate.
    S ljubavlju te se sjecamo i u srcima nosimo tvoji…
    braca, tata i mama

  2. Giuseppe Antworten

    Bald ist es 4 Jahre her, Unglaublich aber wahr. Ich bin mir sicher Mikki schaut von oben und beschützt uns. REST IN PEACE

  3. Zoran Antworten

    Na današnji dan 04.07.2009 naša baka Vuka nas je zauvijek napustila. Neka ti je vječna slava, počivaj u miru. Voli te tvoj unuk Zoran.

    [img]http://milanecim.de/wp-content/uploads/2014/08/img4e1429b8a8219.jpg[/img]

  4. Porodica Inđić Antworten

    NA BURI

    Svu večer na pustom bregu
    neko stoji.
    Pusti me,majko,da vidim
    da li je čovek ili bor.

    Pusti me da vidim ko to
    svu večer gleda
    u naš beli, skromni dvor.

    Pusti me,majko,neće me
    umoriti hod,
    breg je blizu našeg doma.
    O,ja osećam da mi je rod
    taj čovek ili bor
    što svu večer blizu groma
    stoji i gleda u naš dvor.

    Vidiš li oblak crn,
    ogroman,zlokoban brod
    nad njim plovi
    i smrt nosi?
    O,majko,idi
    ti ga bar zovi
    neka se skloni u naš dom
    taj čovek ili bor
    što svu večer stoji i gleda
    u naš beli skromni dvor.

    Na pustom bregu on je sam
    kao dete kad ruke skrsti
    nad bolom nekim prvi put.
    Pusti me da tanki moji prsti
    meta budu burama zlim.
    Pusti me,pusti,dobra majko
    tako je potmuo
    i zao oblak
    što vitla nad njim.

    Desanka Maksimović

  5. Zorica Antworten

    Zivjeti ces vjecno u nasim dusama, srcima i ocima.
    Trideset i treci rodjendan proslavi u drustvu
    dobrih Andjela, sreco nasa,
    Vole te tvoji, braca, tata i mama

    [img]http://milanecim.de/wp-content/uploads/2014/08/x7z856yb.jpg[/img]

  6. Giuseppe Antworten

    Am 09 April wird unser Sonnenschein 33 Jahre alt.Wir werden ihn nie vergessen. REST IN PEACE.

  7. Mama Antworten

    Zivis u svakoj nasoj radosti i tuzi,
    osmjehu i suzi.
    Spavaj mirno,
    medju andjelima,
    ostat ces vjecno u
    nasim sjecanjima, tvoji najmiliji;
    braca, tata i mama..

  8. Đorđe Antworten

    Gledam sliku a lice lijepo na njoj. Nekako toplo, naše. Žao mi što nas sudbina razdvoji od dječačkih dana i što ne stigoh bolje da te upoznam. BOG te rano uze. Zašto samo ON zna. Ja i dalje stojim pred slikom tvojom, gledam tople oči naše, milujem lik i pitam se zašto nije drugačije moglo biti…

  9. Giuseppe Antworten

    Die letzten 3 Jahre sind rasant vorbei gegangen. Mikkis verlust ist immer noch nicht nach zu vollziehen, vor allem wenn man sich fragt Warum? und Weshalb?, aber diese Frage werden wir wahrscheinlich nie beantwortet bekommen.
    REST IN PEACE

  10. Porodica Inđić Antworten

    Ne stoj pokraj mojeg groba i nemoj tugovati Ja nisam tamo; ne bih u njemu mogao spavati! S hiljadu i jednim vetrom letim. Ja sam poput dijamanta,blistavi sjaj snega, Na zrelome žitu sunčeva zraka; ja sam nežna kiša jesenja. Kad se budiš u miru jutra, ja sam uzlet ptice iz svog gnezda. Tu sam! Pogledaj! Na noćnome nebu blaga zvezda. Ne stoj pokraj mojega groba i nemoj plakati. Ja nisam tamo; ja ne mogu umreti. epitaf iz tradicije američkih Indijanaca

  11. Mama Antworten

    Duso moje duse!

    Milane!
    Nikada neces biti
    zaboravljen i tu si u nasim
    ranjenim
    dusama i srcu,
    Volimo te andjele nas;
    Tata, braca i mama….

  12. Petra Antworten

    Heute sind es 3 Jahren )-;

    ich weiß noch als wir zu deine Beerdigung Gefahren sind und ich erstaunt war dass das Leben einfach so weiter geht … die Straßen waren voll,überfüllt mit gestressten Menschen die überhaupt nicht wahrgenommen haben wie unwichtig alles im Alltag ist …
    So wie es uns wahrscheinlich allen ging bis zu deinem Abschied … wir verstehen erst wenn wir den Tot gegenüber stehen wie kostbar das Leben ist…
    Ich erinnere mich an meinen alle ersten Tag in Frankfurt , du warst einer von den alle ersten Menschen die mir Robby vorgestellt hat…

    Und ich erinnere mich an den Tag wo ich dich mit Tequila am Main getroffen habe…. ich hätte nie gedacht dass es das letztes mal war …

    In der Kirche haben wir uns alle von dir verabschiedet…ich gebe zu , dass ich es in den Moment nicht wirklich realisieren konnte…was , warum, wieso so früh ….

    Aber ich habe DICH war genommen!Du warst an diesen Tag bei uns, an der Seite von deinen Eltern,deinen Geschwister und deine Frau…deinen Körper hast du schon längst verlassen aber deine Seele und dein Herz hat uns alle begleitet!

    Ich hatte immer Angst vor dem Tot,weil ich der Meinung war dass es das Ende ist….

    Ich habe mich geirrt…ich kann nicht sagen dass der Tot neue Anfang wäre oder dass man sich nicht fürchten soll… Wir haben Angst genau deswegen weil wir nicht wissen was DANACH kommt …
    Ich bin mir sicher dass man sich wieder sieht und dass der tot „nur“ eine „kurze“ Unterbrechung ist

    Liebe Familie von Milan, liebe Lidia ich habe ihre Stärke sehr bewundert und das tue ich auch weiterhin …

    Ich glaube wenn wir im Leben einen geliebten Mensch verlieren müssen wir eines Tages wenn wir so weit sind die Kraft finden zu leben und das leben auskosten und nicht nur für sich selbst…

    Du lebst in unseren Herzen weiter und
    wir leben weiter für dich

    Petra

  13. Dajana i Goran Antworten

    Besmrtna pesma

    …Ako ti jave: umro sam,
    ne veruj
    to ne umem.

    Na ovu zemlju sam svratio
    da ti namignem malo.
    Da za mnom ostane nešto
    kao lepršav trag.
    I zato: ne budi tužan.
    Toliko mi je stalo
    da ostanem u tebi
    budalast i čudno drag.

    Noću,
    kad gledaš u nebo,
    i ti namigni meni.
    Neka to bude tajna.
    Uprkos danima sivim
    kad vidiš neku kometu
    da nebo zarumeni,
    upamti: to ja još uvek
    šašav letim, i živim.

    MIKA ANTIC

  14. Giuseppe Antworten

    Bald sind 3Jahre vorbei, und mann kann es immer noch nicht nachvollziehen, eine Zeit des Leidens.REST IN PEACE

  15. Giuseppe Antworten

    Jetzt sind schon über 1000 lange Tage vorbei, und kann es immer noch nicht fassen, das es Realität ist. REST IN PEACE

  16. Mama Antworten

    Danas, tacno prije 1000 dana
    odletio si u narucje svojih andjela.
    Drago djete moje, neka svjetlost
    vjecna obasjava tvoje puteve i nikada
    neces biti zaboravljen od onih koji
    te puno, puno, puno vole….
    Uspomene na tebe daju nam snagu i vjeru u zivot…
    Braca, tata i mama…………………………..

  17. Zoran Antworten

    Na današnji dan 04.07.09 napustila nas je naša baka Vuka. Neka ti je vječna slava i hvala!

    P.S. Čuvam te u srcu

Leave A Reply

Deine E-Mail-Adresse wird nicht veröffentlicht. Erforderliche Felder sind mit * markiert

Diese Website verwendet Akismet, um Spam zu reduzieren. Erfahre mehr darüber, wie deine Kommentardaten verarbeitet werden.